Brz tempo života, međuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, poslovna konkurencija, borba za moć, društveni status ili golu egzistenciju, kontinuirani su izvor stresa. Posljedice nerješavanja stresa kreću se (i najčešće se dešavaju redoslijedom) od lošeg zdravlja preko rasturenih brakova i gubitka posla, do prerane smrti. Na sreću, moderni psihološki pristupi za rješavanje stresa veoma su efikasni i naučno provjereni.
Ali, šta je u biti, stres?
Stresni događaj, odnosno stresor, definiše se kao događaj koji osoba procjenjuje kao ugrožavajući ili opasan za nešto što je njoj važno, odnosno kao događaj za koji smatra da može izmjeniti tok njenog života. Stresor je, takođe, zahtjev kojem osoba ne može da udovolji.
Stres je unutrašnje, subjektivno, odnosno intrapsihičko stanje koje predstavlja reakciju na stresor, odnosno stresni događaj. Stres se definiše kao stanje mobilisanosti psihofizičkih podsistema organizma.
Dvije kategorije stresa
Za stanje akutnog stresa karakterističan je doživljaj emocionalne patnje. Osoba je svjesna svoje “nervoze”, uzenmirenosti, tuge, potištenosti, bijesa prema sebi i drugima, pretjerane upotrebe alkohola, cigareta ili kafe, slabe koncentracije, rastrešenosti, zaboravnosti, “opsjednutosti” istim mislima, te zabrinutosti za svoje psihičko stanje. Sve se to negativno odražava na kvalitet života, odnose sa ljudima i na san, te dovodi do intenziviranja stanja stresa jer – sve su to novi stresori. Ako se osoba na vrijeme ne oslobodi stanja akutnog stresa, onda se ono razvija u stanje hronočnog stresa.
Za razliku od stanja akutnog stresa, za stanje hroničnog stresa karakteristično je odsustvo doživljaja emocionalne patnje, i to je suštinska razlika između stanja akutnog stresa i stanja hroničnog stresa. Ovo stanje nastaje tako što osoba vremenom razvija toleranciju na manifestacije akutnog stresa i navikava se na njih, ignorišući ih ili negirajući. Pošto taj proces odvlači energiju ličnosti, osoba se u sve većoj mjeri emocionalno distancira od drugih ljudi, izbjegava intimne socijalne kontakte i intimne seksualne odnose, te sve teže pronalazi zadovoljstvo u svakodnevnim aktivnostima u sadašnjosti, fokusirajući se na ciljeve u budućnosti. Tipično razmišljanje osobe u stanju hroničnog stresa je: “Dok završim još ovo…”
Osoba u stanju hroničnog stresa prepoznaje se prije svega po tome što kompulzivno radi; kompulzivno znači prisilno: osoba stalno mora biti aktivna, oko nečega zauzeta i ne može se opustiti – eventualno uz upotrebu alkohola, droga, ili samoinicijativno korištenje tableta za smirenje.
Pored kompulzivnog rada, koji je najizraženija i upadljiva manifestacija stanja hroničnog stresa, prisutni su umor, hronični nedostatak vremena, manjak motivacije, cinizam, negativizam, iritabilnost i pretjerana kritičnost prema drugima, impulzivno ponašanje, nesanica, kompulzivno bavljenje problemima sa posla izvan radnog vremena, duži oporavak od bolesti – čak i od bezazlenih kao što je prehlada. Takvo stanje konačno dovodi do fizičkog kolapsa (intenzivan bol, tremor, malaksalost, onesvještavanje, pseudoepileptički napadi).
Cijena neznanja i ignorisanja signala stresa
Iako stanje akutnog stresa predstavlja signal organizma da se “nešto dešava”, a stanje hroničnog stresa da je “opsanost pred vratima”, osoba zbog neznanja i ignorisanja signala stresa nastavlja sa istim obrascima ponašanja i stilom života. Ponekad osobe koje pate od stanja hroničnog stresa dožive nekoliko fizičkih kolapsa (oštećujući određene neurološke funkcije ili organe u tijelu) prije nego što se obrate za stručnu pomoć.
Osoba koja pati od stanja hroničnog stresa u pravilu se prvo obraća za medicinsku pomoć zbog somatskih tegoba (hipertenzija, glavobolje, bolovi i ukočenost u vratu i leđima, napetost u abdominalnom predjelu). Nakon brojnih medicinskih pretraga (CT, EKG, i sl.), različitih dijagnoza i terapija, obično se utvrdi da nema direktnog organskog uzroka fizičkih tegoba, te se osoba na kraju obraća za psihološku pomoć.
Kako eliminisati stres?
Postoji mnogo načina da se opustite i lakše podnesete stres:
Odmarajte se. Ranije odlazite na spavanje. Ništa ne može zamijeniti kvalitetan odmor.
Smijte se! Smijeh je najbolji lijek.
Smanjite na minimum gledanje uznemiravajućeg sadržaja na TV-u i Internetu.
Lagano vježbajte. Hodanje, yoga, tai chi, rastezanje, vježbe disanja povoljno djeluju na rad nadbubrežnih žlijezda. Izbjegavajte iscrpljujuće vježbe.
Pijte dovoljno vode. Zamijenite vodu iz pipe sa filtriranom ili izvorskom vodom.
Pripazite da unosite dovoljno kalija. Kalij je od iznimne važnosti za rad adrenalnih žlijezda. Voće i povrće su dobar izvor kalija. Uključite u svoju dijetu mrkvu, kukuruz, avokado, paradajz, šparoge, špinat, jabuke, marelice, banane, naranče, kruške, jagode i alge.
Vitamin B5 (pantotenska kiselina) je također važan za rad nadbubrežnih žlijezda. Sadrže ga cjelovite žitarice, leća, grah, cvjetača, brokula, paradajz, kikiriki. Ako ne konzumirate redovito ove namirnice, kupite tablete sa kompleksom B vitamina, koje sadrže najmanje 50mg vitamina B5.
Pripazite na unos ostalih vitamina i minerala poput vitamina A, C i E, cinka, kroma, magnezija, mangana, esencijalnih masnih kiselina i aminokiselina.
Neke biljke (astralgus, ginseng, sladić, rhodiola, boražina i ashwagandha) pomažu radu nadbubrežnih žlijezda i preporučuju se osobama koje su izložene stresu.
